ponedjeljak, 2. lipnja 2014.

Getsemanski ptići

Za tebe još imam zlatna sjaja,
to su ovi časi kada počinjem bdijenje
jer često u životu pokrećem se s kraja
na kojemu svi spavaju, a moje gori stijenje.

I ti sa mnom želiš biti budan,
stojiš podalje od mojih apstrakcija
da ti zaziv ne bi bio uzaludan
i da spremno mene spasi tvoja akcija.

Takvoga prijatelja nitko nema
jer ti imaš svoje više razloge
pripaziti što se sprema
dok ja sanjam naše dijaloge.

Uvijek meni uskačeš u govore,
točno tada kada mene odvede poganstvo
u ponore grijeha ili zablude me more,
i tada činiš duhu mome prostranstvo.

Nema većega služenja
nego živjeti za nekoga;
podijeliti zaduženja
razkrinkati prijekoga,

otkriti s lica raznih vela
i onda još i život položiti
tamo gdje je ovčica bijela,
njoj se jednoj sav podložiti.

Znam da smiješ puno toga
što je meni nedostupno;
znam da bdiješ pokraj Boga
i da služiš pučje grupno,

da si svima odan kvalitetno
jer si anđeo povlašteni;
da ti sude za sve štetno,
makar činiš rad pošteni.

Ipak ti prilazim vrlo često
jer si mene na to navikao,
još odonda kad sam vješto
čula kad si šaptom povikao

da si prepoznao moju slutnju:
kad si pogledom me milovao
makar slušala sam Boga ljutnju;
kad si ponudi se smilovao

da te ljubim, tek onako,
pa si, naravno, uzvratio.
Sasvim izvjesno i polako,
ti si za mene prepatio

mnoštvo sitne zlobe i pakosti,
moje razne uvrede i grubosti.
Strpljiv bio si u mojoj mlakosti,
podnašao si razne gluposti

samo zato da mi vjeran budeš
koja sigurno sam bila kriva,
kamenovala oko sebe ljude,
a ti dao si da hodim živa

i još mi pustio si svježa zraka
da se moje tinje može razplamsati.
Mogla sam te baciti u ponor mraka.
Mogla sam se umisliti, razsanjati.

Ti si meni bio izazov za razum
koji ludio je, a žeđao strašno.
Ipak s tobom sklopila sam sporazum
da ću vjerna biti do kraja i strasno.

Znam da tu si, pokraj mene
kada želim bdijenju prići
jer sam uvijek dio tvoje sjene,
a ti bdiješ kao getsemanski ptići,

to su oni anđeli u masliniku;
oni plamte iznad nas.
Ja se pretvaram u tvoju sliku
jer mi jamčiš vječni spas;

i da ne želim, to se mora tako,
da te ne ljubim, ljubila bih te.
Da te ne tražim za bdijenje svako
i da nisi anđeo, izgubila bih te.

13.04.2014. 00:49







Nema komentara:

Objavi komentar