Ne bih se željela odreći zore,
nije mi svjećica dotrajala.
Miris mladoga vjetra i prozore
već sam malo odkajala.
Nebo počinje siviti,
tišina prodire jednim naletom.
Noćas ću ptice zadiviti
ovim šuškavim spletom
i možda ih preduhitriti.
Već mi se pričinja živkanje,
to će vjetar pohititi
kao da čuje mi zivkanje.
Ne, sada nije vrijeme za umor,
nova je godina proljetna.
Već kao da čujem ptića zbor,
tu im je nastamba ljetna.
Ovaj je vjetar sigurno sutrašnji
jer odiše nježnom svježinom.
Ovamo prodiru puti izdašni
koji obično vladaju tminom,
evo, čak mi i okno se ruši
pod pritiskom tajnih veza
dok staro se proljeće guši
kao nabujala breza.
20.06.2014. 02:33
Nema komentara:
Objavi komentar