Uspomene

Razbijači pisma su oni koji reagiraju

jer jezik je znak, isto kao i pismo.

Riječi u nekom jeziku ubijaju ili sviraju,

a Boga Riječ zaista još upoznali nismo.

Vele da izumirem kao neki dinosaurus.

Da li zborim slično kao moji djedovi

ili su mi daleki ljudi pravi tezaurus?

Sve su to jezično-socijalni slijedovi.

Zaražena sam purističkim opsesijama,

čak i biram svoja vlastita izdanja

koja priznajem u svojim digresijama.

Znam da susjedu je težnja ova manja.

Svakako me moraš pitati za pismo

ako ga postavljaš meni preko puta.

Ja ne želim da mi drugi kažu di smo

ili da te spriječi neka grupa ljuta.

Slobode nemam pa o njojzi sanjam,

kao vrabac neki ja sam mali letač.

Mome Bogu živome se klanjam

koji znak je, glavni moj pokretač.

Razoružana i ugrožena, mogu sniti

kako odlazim u zemaljsko središte

jer ne mogu nigdje drugdje biti

pa mi ovaj grad je moje odredište.

Obično ne čitam ono što ne prevode

na jezike koje nisam stigla naučiti.

Samo jedan znak je znak slobode

kojega ne stignem znanstveno razlučiti,

a to je križić, znak za nepismenost.

Što je više križića, to su jači refleksi.

Tu nalazim i svoju smislenost

jer jedno je seks, a drugo su keksi.

Jedno je kad nikoga ne silim,

a drugo je kad netko sili mene.

Nikoga ne učim, nikoga ne pilim;

samo nosim u svom srcu uspomene.

25.05.2014.  15:28