Savršenom lakoćom prenijela sam gredice
sasvim blizu osvijetljenog kamenjara,
tu, pod okno, gdje propuhuju zračne ledice
i gdje se klima našeg zajedništva stvara.
Dobro je da sam upravo noć izabrala
da si malo tetošim bilje moje prezaliveno
jer grančica je s listom jedna mala
bez klorofila ostala kao da je zrnje odliveno.
Sada već sam upotrijebila izraze stručnjaka
koji pozna svoje cvijeće kao neka majstorica,
kao da sam nekakva vrtlarica iz krtičnjaka
i na ovim stijenama kao da sam laporica,
to je ona glina u vapnencu od kojega cvate
ovo moje klasje koje također uzgajam.
To je mjesto gdje pronađem zrnje i late,
i gdje svjetlom svijeće u noći ustrajavam.
Koliko sam puta uništila obično bršljenje,
kako samo zalijevala sam plemenito lišće.
Sada ovdje više ne uspijeva samo stršljenje,
a što posijem, to mi sunce Boga moga išće
pa znam da moram ove biljke njegovati
istim stilom kojim jutra svoja pletem.
Tako jedino se može u samoći ljubovati.
Samo nokte da uredim i kamenje pometem.
Tu sam našla sebe, to se dobro odražava,
malo dara traži truda preko granica.
I cvijeće me, kao i zora, često poražava,
ali znam da to je samo moja oranica.
26.05.2014. 03:15
Nema komentara:
Objavi komentar