Tijekom pjevanja propadam,
krilima uzdignutim ateriram
pa na meki oblak padam,
želje svoje transferiram
u podmukle česte prijeboje
koji bacaju me amo-tamo
dok mi srce ne oboje
svijetlom što je namotano
oko zjenica mi prestrašenih.
Svakim padom proputujem
preko puteva naprašenih
zlatnom glinom koju štujem
jer mi nije uvijek poznato
što se iza kojeg puta krije
i nosim se s pozlatom
koja žiću mome bije.
Moram prijeći sve do kraja
nebeskih prostranstava,
ali ne vidim od svega sjaja
duge i nebeskih zastava
koje u daljini mrače
vidike mi i obzore.
Propadam u drače,
na svoje prozore.
01.06.2014.
06:41
Nema komentara:
Objavi komentar