Kako može Bezgrešno Začeće imati pravo izbora kad znamo da je Gospodin sebi za majku stvorio Mariju?
Gospodin je znao da će Mesija doći, kao što je i narod očekivao, ako narod bude imao otvorene oči duhovne prepoznati Spasitelja svojega, ali i Spasitelja svega svijeta. Narod je živio u uvjerenju da je samo on taj izabranik iz kojega će iznići Spasitelj, Pomazanik Božji i većina u narodu je vjerovala da je Mesija preodređen samo za odabrani narod, Davidov.
Marija, pak, je bila toliko sveto stvorenje i toliko je živjela u molitvi i u uskoj povezanosti s Gospodinom da se može reći da se tijekom svojega molitvenoga života rađala od Boga kao što se danas u Bogu rađaju krštenici Isusovi, kršćani. Ona je s Bogom bila u posebnom, povlaštenom i jedinstvenom svetom odnosu, odnosno daleka svijetu toliko da je jedini bezgrešni ljudski stvor ikada rođen. Mariji se je takav način života sam po sebi razumio, sasvim se je normalno podrazumijevalo da neće nikada upoznati nikakvoga muža i da neće nikada rađati iako je bila najsvetija duhovna kći Boga i svojega naroda u kojemu su sve žene bile potencijalne majke Mesije.
Bilo je neobično izabrati tu duhovnicu za majku Davidova potomstva i najvećega narodnoga Potomka. Bilo je to nezamislivo običnom grešniku, a to je i danas mnogima nejasno ako se uopće o tome pitaju takva pitanja.
Marija je predodređena i isplanirana za majku Spasitelja, da, ali je ipak imala slobodu izbora. Postojala je mogućnost da Marija odbije suradnju sa svojim Bogom, ne zato što ne bi željela biti majka Spasitelja nego zato što svijet Spasitelja koji bi bio toliko svet, bezgrešan i duhovan, jednostavno ne bi prepoznao te ne bi od Njega imao nikakve koristi. Iz Svetih spisa znamo koliko se je Gospodin trudio oko svojega izabranoga naroda, ali ne nađe se u tom narodu niti jedan bezgrešan pravednik, a naročito se nije našao čitav narod biti svetim i voditi jako duhovan život i primjerno živjeti; jedini razlog zbog kojega je taj Božji narod opstao je bilo milosrđe Božije i velika vjera i pouzdanje po nekoga od grešnih i rijetkih pravednika u narodu. Narod je bio gluh, nijem i slijep za Boga, narod je bio tvrde šije, živio je vremenito, grešno i u svijetu je često vladao njegov, svjetovni knez, sotona.
Koliko je Marija bila daleko od svega toga, a toliko je bila bliska narodu i saživljena s narodnom predajom da je vjerovala ono što je i sav narod vjerovao: bilo koja žena iz toga naroda je moguća roditeljica Spasitelja, iščekivanog Mesije. Svi su valjda vjerovali da će na djelu biti opet milosrđe Božije i da će Bog dati nekoj pobožnoj ženi da bude Njegova izabranica, odnosno izabrat će neki vjenčani par koji će biti iz Davidova potomstva za rađanje i odgoj velikoga Kralja nad kraljevima.
To je i Mariji bilo nejasno, kako će narod, koji je tako tvrde šije i iz kojega se ona, Marija povlači u sveti život sa zaručnikom kojega nikada neće upoznati kao muža, prepoznati da je upravo Marijino čedo taj Mesija kad mnogi nisu živjeli tako uzvišenim duhovnim životom i nisu imali sluha za Boga i duhovnost?
Budući da je Marija Bezgrešno Začeće i svetica, nije postojala mogućnost da neće vidjeti i povjerovati Bogu, odnosno anđelovu naviještenju da će roditi Spasitelja, ali ipak je imala istinsko pravo izbora. Njezin strašan izbor sastojao se u tome da je predpostavljala sve ono što se je zaista i dogodilo: narod nije imao sluha za Mesiju, bio je previše slijep od svojih grijeha i predrasuda. Mariji nije bilo nikako jasno što će Bog “izvesti” kada se rodi Sin Božji. Moglo je biti sve najgore kako je i predpostavljala, ali moglo je biti i sve najljepše kako je i vjerovala. Tada se prepustila volji Boga svojega i rekla Mu “FIAT VOLUNTAS TUA”. Pristala je na rođenje Isusovo u vjeri da će Bog učiniti onako dobro kako čak niti ona nije mogla zamisliti. 05.05.2014. 19:53
Nema komentara:
Objavi komentar