srijeda, 11. lipnja 2014.

Slapovi duše

Kada se otvori zapreteni prolaz
iz podsvijesti moje prema Bogu,
kada se izgubi onaj prokaz
moje svijesti da ništa ne mogu

i kad moj Bog i ja surađujemo
kao jedini i najbolji prijatelji,
tada ključić vjere usađujemo
u pritvorenu bravu, kao skrivatelji

velikih neobjašnjivih otajstava
pa se Vrata sama od sebe otvaraju:
najljepša od svih poznanstava
oko mene tad se stvaraju.

Nema toga koji može doskočiti
tome povjerenju i toj silnoj moći
kojom brda možeš preskočiti,
samo moraš Bogu svome doći.

Vrlo je jednostavno, ali besplatno
naučiti tu transcendenciju
koju poznaje siromaštvo zlatno,
ali bogataši nemaju evidenciju

o cijeni jedne svećenićke poduke
koja zaista je neizmjerna.
To je duboko more produhe
po kojemu hodi duša smjerna.

Kada se duša otvori, valovi nahrupe
kao dugo iščekivani slapovi,
kao strašna koračnica velike grupe,
kao kaktusova cvijeta lapovi.

i sve možeš, sve ti se otvara,
kojim god da ideš Božjim putom
i ne prijeti nikakva ti omara
ako  paziš da ne lupaš prutom

pesimizma po svojim težnjama.
Duša sama sebi je najteža
koja podložna je raznim trešnjama.
To je Uskrsnuća novost svježa.
11.06.2014.  16:02









Nema komentara:

Objavi komentar