utorak, 3. lipnja 2014.

Neuspješna

Uzalud mi radio svira, zalud vijest mi utješna
kad ja samo gledam što sam poništiti morala
u svom stvaralaštvu gdje mi ocjena je neuspješna.
Da li ja sam prekršila svoja pravila morala

dok je stihija me napadala bez ikakvih mjerila?
Ne, mnogi bi se pretvorio u običnu zvijer
dok sam ja se dostojanstvom nekim vjerila.
No, ništa mi ne znači s drugima omjer.

Bez obzira što bi učinio neki slavan etičar,
a znam da možda olako bi poginuo,
ja se ipak moram mjeriti kao blagi poetičar
koji kasno tek je svoje lađe porinuo.

Znakovito je da sam uopće i porinula svoje lađe
jer za tihe slutnje pojedinaca nema sluha
tamo gdje se događaju ljubomore, zlobe, krađe
i gdje nema s titrajima neba nekoga dosluha.

Nisam smjela, zapravo, niti oči mlade otvoriti
jer sam gledala iz žablje perspektive.
Nisam smjela, sva nikakva, niti progovoriti
ovdje gdje su sve mi riječi krive.

Pa da, uspješno je što još uvijek egzistiram,
što sam tako duga vijeka i još nešto mogu.
Još mi neki etičari vele da ne inzistiram
dok ja samo dišem, pišem, klanjam se Bogu.

I što dulje u samotnosti vrlo čestoj živim,
sve se više štujem kao da sam neka posebna
i sve više ja se ljepotama i vijestima divim
pa, unatoč neuspjehu, izgledam si presretna.

Sad me zvijeri udaraju jakom emotivnošću
koja sva je prepuna strahovite energije.
Nisam popularna uopće agresivnošću,
ali sve izgleda da sam uzrokovala elegije,

a to nikad nije bio niti moj cilj, niti poticaj.
Postala sam čak i dežurna neprijateljica,
do mene dopire samo teški, zloban naricaj,
ali etika mi moja nije zvijeri njegovateljica.
03.06.2014. 09:49





Nema komentara:

Objavi komentar