Raspoloženje

Tražim opet malo daha u odrazu

netom upaljena stijenja daleka

pa nalazim i tebe na svom obrazu

kao da je to neka novost velika,

kao da je stiglo nekakvo otkriće.

Nedostaje mi onaj mir nedavni.

Možda je vrabac krenuo po ptiće,

možda njemu smeta crijep neravni.

Kako je on nestao, tako i pljusak,

a pod mojom svijećom curi vosak,

lijepi se kao neki izobilja trusak

i stvara podlogu na svoj trošak.

Željela sam propjevati nešto jače,

nešto što bi dalo se pročitati,

ali me političari uopće ne kvače.

I ovo se klasje dade iščitati.

Možda to uopće nije žalosno,

imati svoj mir i svoje klasje.

Sada je za mene vrijeme posno,

ali dobivam darova izdašje.

Smiruje me zaista, kao pletenje

i kao najzanimljiviji uloženi rad.

Ponekad čujem slutnju ili letenje,

ponekad ide puno bolje nego sad.

To je sve samo zato što sam odustala

od onih dana kad je moralo se reći

da se probudila podsvijest posustala.

Sada, polako, spremam se leći.

Izgleda kao tupost ovo odmaranje.

Možda zaista i jest, ali nije strašno

sve dok imam svoje stvaranje

koje ponekad postaje izdašno.

Postat ću pjesnikinja raspoloženja

i da, večer je previše hladna

kao da me Bog traži otrežnjenja.

Već spavam, ovo je misao zadnja.

30.05.2014.  22:35