Progonstvo

Od kada sam prišla sasvim blizu,

na vrh one gore, pokraj Tvojih haljina,

meni sad se samo sretni događaji nižu

kao nikad dok sam gledala Te iz daljina.

Od kad su me vuci  kneza protjerali

skroz u mali prostor, uzak kao škrape,

mene slabu strašnom silom otjerali,

misleći da misli moje u Tebi se trape,

u meni se otvorilo nutarnje prostranstvo

i nije meni više ni do kakva izlaženja.

Tvoje mi je anđeosko izaslanstvo

konačno presrelo sva moja traženja

pa se meni nikako više niti ne ide

knezovima ovog svijeta koji trunu.

Moga novog Doma oni uopće ne vide,

niti znaju da sam pogodila onu strunu

kojom Ti dozivao si mene dugo, dugo.

Sve je moje sabilo se u poklonstvo,

ono što sam nekad imala i sve ono drugo

što sam nosila kao jedino progonstvo.

Sada sjajne niti ja u Tebi pletem,

više samo uzimam nego što Ti dajem,

nježnom strašću žara si zapretem

da ne nađu  moje čiste nove odaje.

07.06.2014.  23:43