Da sam dostigla do godine milosrđa,
znam po onome što mi duša proživljava
u nečujnim potresima ova podbrđa.
Crijepovlje mi krhko ne prokišnjava.
Za sada još ne znaju neki protivnici
da je moja podsvijest okno probila.
Nije to zasluga niti kiše u slivnici
nego sam ja Bogom našim zadobila
sredstva koja obično prate sve zavjete,
to su očigledno darovi Duha silovita
jer ne može se naučiti otkrivati zavjese
i nema iskustva do li Kruha vilovita.
Namjerno sam prekinula putanju
kojom hodila sam tvojim tragovima
jer mi preteklo je srce lutanju;
poslušno prilazila sam pragovima
i nije bilo druge nego otići podalje
od sunca i one oblačne visoravni,
zaobići preširoko ono priobalje.
Već su bili putevi mi izorani,
već sam lako skliznula u ovu rupu.
Da sam osoba koja zavjete treba,
to sam otkrila u praktičnome ruhu
u kojemu ipak dolazim do neba,
makar grabim zemlju tvrdu i rahlu,
makar sva sam neodlučna, ali uzalud.
Nije moje jezgro ovo, bliže paklu,
nije milosrđe Božje neki moj trud,
nisu moji planovi i geografske karte,
nisu moja mjerenja i razmjeri.
Treba samo odpustiti gmazove iz kante,
a ja to sada činim u boljoj mjeri.
I ovdje se s anđelima susrećem,
nespretna sam jer su ipak znanci stari,
a vrlo teško mudrosti premećem.
To su radosna otkrića, to su tvoji dari.
28.05.2014. 06:14
Nema komentara:
Objavi komentar