ponedjeljak, 2. lipnja 2014.

Božji prah


Prelaženjem iz smrti u život
postajem pradavni primjer
reptila koji sam si nije pilot
pa ne zna daljina izmjer

i u dubine ne umije zaći.
Ne znam za sebe u okolini,
ali znam svoja nebesa naći
i Boga čujem u dolini.

Bacaju me prevelika krila,
neizdrživa je slatka znatiželja
da istražim gdje sam bila,
a gdje spoznala sam pratitelja;

sada letim, sad poskakujem,
čežnjom se po svuda guram,
smrti svoje više ne oplakujem,
ali me život niže potura

iako me Bog čitavu napaja
jer On mene želi i odavno traži
i uopće nada mnom ne zdvaja,
ne sjeća se smrti moje, laži.

Prelaženjem iz reptila u leptiricu
postajem svjesna svoga praha
dok se meni živi ljudi primiču
da otpuhnu sveto s moga daha,

a ja slušam, letim prema glasu,
pronalazim cvijeće prebogato.
Sluh mi odgovara stasu,
sve je moje Bogu zlato.

Prelaženjem na tu ravan tijesnu
postala sam čovjek-žena
da bih mogla otpjevati pjesmu
kako Bogu ja sam privržena.
01.06.2014. 03:58



Nema komentara:

Objavi komentar