Uredna savjest

Ponekad izvirem iz nekih drugih početaka,

često mi kapnu velebne riječi i slova

koji me odvedu do smislenih začetaka

i ni malo ne vjerujem da su od snova.

Imam gdje ću tada pogledati, zaviriti

kao neki znanstvenik s premalo znanja,

znatiželjan um tada želi se duhom raspiriti

i tada su silna moja velika imanja.

To je čisto zemaljski učinak i rad

iako molitvom ga uvijek popratim

pa tim više ne znam zašto ne bih i sad

činila stvaranje, a ne da vrijeme kratim

gledanjem u želudac ili u predmete

koje bih morala postaviti u neki red

dok mi um pleše i radi okrete

i ne traži uopće nikakav slijed,

naprotiv, još više nereda načinim

kada izvlačim ta slova na vidjelo.

Stvorila sam nešto, sama sebi hinim,

a znam dobro da se slovo udjelo

odozgora, iz samoga savršenstva.

I nisam došla do novih spoznaja,

nisam takmičarka nikakva prvenstva

nego sam stvorila prostor novih odaja

u kojima nastaje red, sigurno i polako,

i znam da mogu krenuti, sita i nasićena,

u novi dan, poredati cvijeće, zrnje svako.

Savjest je moja tek tada zasićena.

20.06.2014.  09:13