Ovaj narod ne priznaje svjetske činjenice,
niti pametne znanstvene statističke podatke
koji prijete ozonskom rupom,topljenjem ledenice;
ovaj narod ostvaruje samo svoje zadatke.
Ovaj narod nosi vatreno srce na pladnju
i ne poznaje strategiju nasilnoga prava;
ovaj narod predaje svoju košulju zadnju.
Naizgled neočekivano, sniva se java.
Ovi su ljudi slapovi vode koja tiho nadire,
ni iz čega putuju rijeke čovjekoljublja;
ni iz čega stvara se more, snage iznenadive;
iz ovoga mora teče ponornica najdublja.
27.05.2014. 11:16
Ovih dana, kada ne znam kamo bih prije,
narodno me srce savladava pa zastajkujem
pred čudom silnih pljuskova kojim narod lije
i gordost ja si neku u zapučku zatajkujem.
Iznenada počinjem se novih zala pribojavati,
onih prastarih kalendarskih priča i najava
da će još se svakojake katastrofe pridodavati
u toj povijesti u kojoj ovaj narod ustrajava;
tako tiho pristižu neka zla, i sve je završeno.
Moje cvijeće jedva danas preživljava vrućine,
a jučer je sve još bilo tako predivno i savršeno.
Kratak rok je dovoljan da blagostanje umine,
a stvara se mukotrpnim, trajnim trudovima.
Spašavam što se spasiti da, ali cvijet je ranjen,
tužno gledam kako trne svojim udovima ,
ali evo, to je novi jad u vrtu mom obznanjen.
Jedino što zaista preostaje je ono kamenje,
koje se je utopilo već odavno u suncu i kiši.
i ne smeta što je voda zasula mu ramenje,
ono uvijek i još više samo od sebe miriši.
27.05.2014. 15:11
Nema komentara:
Objavi komentar