Ne znam kako nestaju ljuske,
ne mogu pjevati o nepoznanicama.
Mnoge su stvarnosti ljudske
ako ih ne sastaviš u stranicama
samo jednoga omotača.
Zato ne pjevam ni o smrti, ni o kraju.
Život nema kotača
nego ga ljudi u glavama imaju.
Već zna moj Bog dokle ću,
a ja znam da i o meni ovisi.
Zajedničke niti nas pokreću,
a preda mnom postoje orisi
samo jednoga postojanja
u kojemu sastavljam božanske
veze i odstojanja
i to je sve. Stranice požarske
isprepliću se s podrapanima
dok ja u Bogu ne pronađem
da su iste s utabanima
i ništa ne zaboravljam, i ne zađem
nikada do korica životne knjige.
Zašto ljudi smatraju
da su korice njihove brige,
zašto im odrednice daju?
Mnogi ljudi imaju knjigu smrti,
neki je čak svjesno stanjuju
pa im ostaju samo potpisi krti
jer naslova si obznanjuju.
Pisat će na nekom drvetu,
to je sasvim izvjesno,
ime se daje čak i strvetu
koje bilo je nesvjesno.
20.06.2014. 00:58
Nema komentara:
Objavi komentar