Dvojba

Kako da ti objasnim dvojbu ovu

koja mene samo sumnjom hrani?

Dovoljno je sresti zvijezdu novu

pa da uruše se vječni moji dani.

Kako prepoznati jedne zvijezde sjaj

da se k njojzi ne primaknem;

kako znati gdje se krije jaran zmaj,

a da sebe njemu ne istaknem?

Nema takva bezbolnoga načina

da pobjegnem nekako na vrijeme,

a da ni malo ne probam začina,

ili boli, ili istinskoga sjaja sjeme.

I što više odmičem od pakla,

to me jače željna zloba traži.

Koliko sam grijeha tako smakla!

Uljudnošću samo zmaj se mraži.

Čovjek mora biti vjeran barem sebi

ako već propadne svaki zavjet

ili ako nalazi nekoga u potrebi

tko dočeka zahvalnošću savjet.

Tako stignem i do sumnje

i do strašnog praznog osjećaja

da sam sama, da je gumnje

prelilo me jednog zmaja

i da zvijezde više niti one nema

na koju sam običavala  navratiti.

Bog moj tad se meni sprema,

tada moram duga si naplatiti

jer dok živim ja u svome obećanju,

i ti živiš kao zvijezda moga srca.

Ne dopuštam niti sumnju najmanju,

usred mene zmaj mi jaran grca.

13.06.2014. 21:47