Obmana

Nimalo nisam razniježena okolinom,

niti svojim unutarnjim stanjem.

Kao da odjednom hodim dolinom,

zasićenom teškim odrastanjem,

a znam da bila sam iznad svega

prije nepunih osam sati.

Da je meni opet preko brijega,

i da mognem na visove stati,

pregledati dobro što je bilo;

zašto pad je ovaj bezizlazan,

što mi se je za to vrijeme zbilo.

Vrag je meni bezobrazan

pokušao remetiti ravnotežu.

Odapinjao je strah u moja krila,

poželio je da se ona srežu;

bijedio u grijehu da sam bila.

Poslije sam ogriješila si dušu

ohološću prevelikom samoobrane,

osjetila kako vjetrovi ne pušu.

Samo mukli valovi obmane

počeli su mene okruživati,

neprimjetno, sve od stopa

pa sam htjela njima zaplivati

sve do okna si i sve do stropa.

Srećom da sam prije zamolila Djevu

da me riješi zmije koja vreba petu

i da mene vrati anđeoskom pjevu.

Sada pamtim sudbinu si kletu

da sa svojim neprijateljem

moram tikve saditi,

a ne mogu se zvati prijateljem

nego moram Bogu svome kaditi.

13.06.2014. 21:06