Trasa

Trasa

Na ovaj put ne krećem iz početka,

krećem iz sredine, kao i obično.

Ovoga puta moja želja kao da je jetka

i treba mi pažnje da postupim dolično.

Prekidam neke veze i svoje tokove

jer staze moje više nisu moj put.

Čovjek jedan često raskida okove,

ali rjeđe mora postati zaista krut.

Obaveze moje nisu uopće obaveze,

ja moram čekati i ne činiti ništa.

Stoga promatram raznovrsne teze

pa sam dublje u svoju dušu sišla.

Sjećam se tvojih riječi i pogleda,

osmijeha i raznih zapovijedi,

vrućih pjesama i onih od leda

koji su meni važne napovijedi.

Možda sam previše podložna,

možda želim slijediti poslušnost

kad spoznam da sam pobožna,

možda sam našla budućnost.

Puno je nevolja, rađa se stvaralaštvo,

isprekidano hitnim djelovanjem

protiv nepogoda i za divljaštvo

koje diči se izričito tjelovanjem.

Hvatam Duha, svoju slamku spasa,

ne želim zaista biti zemljanka

jer je kamen ostao, jer on stasa

kao deblo da je nekog izdanka.

U kamen se može uklesati ime,

on je postojan kao nadahnuće

i već sam odavno počela s time.

Kamen može imati puknuće,

a da ipak ostane izklesano

i nitko do li Bog ne zna časa

u kojem će biti izkresano,

a tada će vidljiva biti mi trasa.

30.05.2014.  09:07