Noćas je pao mjesec na zapad
i žižak je prekratak.
Ne, niti kiša noćas neće škrapat
dok ja sanjam povratak.
Nestala sam na kratko iz sebe,
sve me podsjeća na bijeg
jer Bog moj bez mene ozebe,
jer je dolje odpao mi stijeg.
Bila sam u nekoj polusvijesti,
pronašla psihozu staru,
ali nije mi ju muka sresti,
još se nadam svetom daru
jer u tome malom prostoru
vladala je padajuća zavrzlama,
a divim se otkrivenom zastoru
jer me dah Ljubavi slama.
Ovaj stijenj što jedva tinja
Boga ponovo otkriva
koji meni nikad ne uminja
nego tijek je misli spliva
koji sav se ulijeva u svetost.
Ne želim dahom svojim utopiti
ovaj tinj što za mene je krepost,
mjesec ne mora se u to sliti.
06.06.2014. 01:07
Nema komentara:
Objavi komentar