Triler

Odlazim tamo gdje se ljubav raspiruje

kao rasprsnuta rupa na mnoge zvijezdice.

Oganj se sa staklom izvana dodiruje,

ova će mi svijećica oporučiti krijesnice

koje kapaju na prsa mi od ushićenja

i ne zborim uopće, u srcu to nosim

pa se strašim svakojakih uhićenja,

ali vosak bijeli ispod sebe rosim.

To je bilo u mom bdijenju predviđenje,

tada ja sam pratila si slutnje mukle,

dlanova ti otvorenih ono prvo viđenje

kad su zvijezdice pred očima mi pukle.

Sjećam se, uglavnom sam tada pratila

zbivanja sasvim javna i novu politiku,

a tek poslije Bezgrešna me zahvatila

jer sam zanemarila sjenku Euridiku,

pogledala jednom hostiju u mraku,

o tome sam rekla: prelijepa je bila,

Gospođa je mome dostojala znaku

još se dati, iako sam drvlje prolila

po svim njezinim slijepim Venerama

i po mojoj vlastitoj apstrakciji bez konca.

Dugo lutala sam svemirskim sferama

pa se zaželjela opet onog starog lonca.

Najljepša je bila tu suradnja u općinstvu

jer svi sveci i svetice su dali odgovora

koje sam desetcima godina u sestrinstvu

i nesvjesno ljubila najviše, bez pogovora.

Raspričala se, a željela sam samo dodir

kojega mi Bog moj ne dopušta.

Znam da mrkla noć je, da je blizu odbir

jer se moja rosa na ruke ti spušta.

Ne mogu ti domovinu tajnu obećati,

ne možeš ti meni dati nikakva egzila,

a nismo navikli ni ovoliko vijećati.

Neka blagoslov te prati ovoga ekstrila.

02.06.2014. 01:10