Nečujna rijeka

Ne znam da li ću ovo poslati;

mladi vrabac tako lijepo cvrkuće.

Najavljuju da će kiše stati

dok mi strepnja čeka buduće.

Nastojim gledati praktično,

mnogi su životi sačuvani.

Opasnosti prilazim taktično

da će infekcije ostati vani,

da će kreveta biti dovoljno,

da će doći toplo ljeto,

da će vrijeme biti povoljno,

da će sve biti plodno, sveto

i da ljudi prokušani znaju,

dobro razlikuju katastrofe;

nadam se svestranome poticaju

da se utabaju svježe stope.

Bit će i električne energije

i neće valjda biti nekog rata

nego duh će se sinergije

proširiti do svakog svata.

Samo jedna pomisao koči

sve pokušaje da se ponadam,

da ću lako gledati te oči...

od te misli propadam.

Koliko puta iz početka

jedan život ovoga puka

mora moliti si svetka,

podnašati čestih muka?

Koliko ima tih jahača

apokalipse i žrtvovanja?

Da li ima muka jača,

Kriste, od ovih zatrovanja?

Krovovi izniču iz mokre ravni,

voda je nahrupila do grla.

Dokle kletve i križ pradavni;

da li do Tebe je rijeka prodrla?

18.05.2014. 18:07