Osjeni me, Duše Sveti

Osjeni me, Duše Sveti

Propusnošću svojom zovu me noćni povjetarci,

govore mi strujanjima kako mogu krenuti

naučiti od vjetra i kiše kako stvaraju se žmarci

tada kada boluje priroda od ruševne kljenuti

svojih najvitalnijih karakteristika za ljetnih noći.

Nije svaki povjetarac jedan i nije isti cijelu noć;

Postoji onaj večernji, topao koji samo kani proći

i postoji ovaj predjutarnji koji propuhu daje moć.

Nad ovom kotlinom su se pomiješali vjetrovi,

sa svih strana sabiru se ovdje kao vještice

o kojima se pripovijeda da su isti takvi spletovi

raznih raspoloženja i vremenske smještice.

Slušam kako moram zanemariti one pripovijesti

o svojim povremenim duševnim umišljajima

koji prate moju vjeru u njezinoj povijesti

jer Utjelovljenje nije podložno premišljanjima

i nije skup vještica nego dar i sjena Duha Svetoga

na Djevici koja Ga ne umišlja nego povjerenjem rađa

preko svojega Poroda rapetoga i onda uzetoga.

Od Nje mi dolazi povjetarac kao sjena moga duha mlađa

jer u meni raste isto povjerenje, očekivano i zatraženo

od nekuda, od nekoga tko u meni moli i stvara propuhe.

Ne može se vjerovati ako umlje nije izvana zaraženo,

odozgora upitano pa zaslužno za porode i produhe.

Djevica me upozorava na molitveno bdijenje,

ne da meni priliku za nagodbu pod vjetrovima

nego obećava najveće u povijesti mi plijenje

kojim obiluje Sveti Duh u mnogim spektrovima.

Ne, ništa to od prirode meni zaista ovuda ne puše

nego mene Djeva vjetrom osvježava osjenjena

da i ja to spoznam kada ištem ‘Dođi, Presveti Duše’

i čini mi da postanem od Boga Njena posinjena.

Osjeni me, Bože, duhom riječi svoje, neka me obrani

istom onom snagom kojom liječio si krvarenje

kad je haljine ti dotakla vjernica; snagom što nahrani

svaki novi puk što nailazi kao vjetrovito ostvarenje.

04.06.2014.  04:27

Osjeni me, Duše Sveti, svojom silom i darovima,

jutro tu je, vjetrovi su stali koji neprekidno pušu.

Ti si noćas poslao mi povjetarce u parovima

da ja začnem novi stih i svoju novu vjernu dušu.