Definitivno odustajem od ovoga svijeta,
za mene postoji prostor širokih polja
kojima me obasipa moja Djevica sveta
da mogu vršiti što je Božja volja.
Definitivno odlazim što dalje k njoj,
u predivne zone nebeskih pašnjaka
na kojima vodim svoj sunčani boj
za ljubav na granama grašnjaka
koji rastu uvijek samo prema gore,
bila ja u zemlji ili na drugoj strani,
koji me vode tamo gdje hode gore,
gdje lete orlovi koje sunce brani.
Na zdencu života zapalit ću krijes
na vatri sjajnih sunčanih zraka
da niknu mi kaktusi i divan vrijes
koji sežu svuda do sjajnih oblaka.
Predrasude me neće više robiti,
što manje ih bude, to bit će bolje.
Ljubav se ne može ničime pobiti,
ona je Bog i beskrajno polje
po kojem plešu božanske izmaglice
vječnosti gdje sve je moguće.
Bit ću dovoljno stara za nevjerice
i za trnce i žmarce goruće.
Sin sam Boga i narod Mu izabran,
valja mi poći kamo ljubav zove,
u raj nebeski koji meni je pristran.
Odlazim u veće i slatke izazove.
Iza mene ostaje groblje sudova,
mrtvi gdje pokapaju pokojnike.
Otiskujem se od starih sprudova,
svečano odijevam nove probojnike
ka ljubavi kojoj oduvijek pripadam.
Nemam kamo, više se ne osvrćem.
Sve bolje se nebu prikradam,
sve lakše plovim, sve manje posrćem.
13.06.2014. 09:24
Nema komentara:
Objavi komentar