Ima ateista koji su ugroženi od religioznih ljudi dok mi, katolici nismo svjesni koliko smo agresivni i malovjerni kada naviještamo Krista ljudima. Gledajući nekako sa strane, čovjek ima dojam da je katolički narod samo zato tu da govori o Kristu, a da ne mora uopće vjerovati Mu. Na taj način ateisti samo još više dolaze do uvjerenja da nemaju kome vjerovati pa, primjerice, odgovaraju religioznim skupinama kako je Bog taj koji će ukloniti prepreku između nekoga čovjeka i Boga ukoliko ona postoji. Izgleda da su katolici, a vjerojatno i neki drugi, samo zato katolici jer žele, a ne mogu vjerovati. Vjera je Božji dar, ne može se naučiti, ali čovjek koji želi vjerovati u Boga može naučiti ateiste svemu što Bog nije pa tako svaki iole razumniji ateist postaje istinski vjernik.
Ateisti govore o idealima. Postoje ideali slobode, istine, savršenstva, važno je činiti dobra djela.
Prepreka je u tome što ateist vidi koliko vjernici znaju biti ili izgledati iracionalni.
Za katolika je zaista iracionalno biti perfekcionist i misliti kako je neka apstraktna istina i sloboda savršenstvo te kako je čovjek sposoban činiti dobra djela. Puno je racionalnije katoliku tumačiti racionalnost činjenicom da je vjernik transcendentan, odnosno da se Bog vjerniku očituje i vjernik se očituje Bogu. Također je i ateist trancendentan jer mu se Bog očituje, ali se ateist ne usuđuje očitovati Bogu za uzvrat jer ne zna to učiniti, ne zna osloviti Boga iako Ga bolje poznaje nego što misli.
Katoliku je važno, kada želi navijestiti Krista ateistima, biti zaista vjeran do posljednjeg daha Isusu koji ne želi biti tako agresivan prema ljudima kao što su agresivni katolici. Katolik mora malo zastati i promisliti svoju iracionalnost koja postoji u njegovoj vjeri.
Katolik je taj koji mora spoznati da je malovjeran jer nema malo više zdravoga razuma. Zdrav razum je prvi Božji dar čovjeku. Zdrav razum podrazumijeva slobodnu čovjekovu volju da svome Stvoritelju odgovori ili bude ateist.
Nije pitanje da li postoji prepreka između ateista i Boga nego očigledno postoji prepreka između religioznoga katolika i ateista. Katolik je sam sebi prepreka do Boga kao i ateist, ali katolik je toga svjestan, a ateist nije.
Zdrav razum nam govori da nema Boga jer ima ratova.
Tko vjeruje Bogu govori da Bog očekuje od čovjeka da više vjeruje, barem malo da vjeruje jer je to put prema zdravom razumu i vodi u mir. Vjerniku zdrav razum govori da Bog dopušta ratove zbog čovjekova razvoja u kojemu čovjek mora naučiti što je to što Bog nije kako bi čovjek uvidio da mu je Bog neophodan. Da Bog ne dopušta ratove, ne bi se čovjek pravilno i razumno razvijao prema svome Stvoritelju, a tada ne bi bilo uopće niti razloga Bogu da stvara čovjeka.
Ateisti kažu da smisla ima i bez Boga. Katolici to ne znaju, ali će prije ili kasnije saznati, kako je to biti ateist. Ateisti zapravo tom tvrdnjom najčešće žele reći da ima Boga i bez katolika.
Postavlja se pitanje još jedamput pred katolike: ako ste kršteni i pohađali ste vjeronauk pa imate i sakrament potvrde, da li znate da ste u smrtnom grijehu kada niste u stanju vjerovati ateistima koji vam govore da nemate zdravog razuma, odnosno nemate niti zrna vjere, a u smrtnom grijehu nije pametno ulaziti u dijaloge s ljudima? Dobro je to znati jer katolik koji je u smrtnom grijehu može koristiti sakrament pomirenja, a ateist toga nema. 27.04.2014. 06:45
Nema komentara:
Objavi komentar