Koliko si puta pitao za mene,
da li stalo ti je do vijesti bilo
koje nisu običan trač neke žene
ili samo sanjao si materino krilo
o kojemu sve se zna, da si bio maza
i da nisi spoznao nikada svršetka,
da je tvoja ruka ona hladna ruka mraza
koja dira savršenstvo nekoga curetka
pa se sjajnom svijetu nepobitno klanja?
Znaš li da su izmislili položaj
u kojemu se svaka duša od dodira sklanja
da bi udijelila uvijek samo oproštaj,
da li znaš za to? Da su oci naši plakali
kad su potjerali svakom domu napasnika
kojega izmisliše sami, zbog njega skakali
i na sve strane vikali o pobjedi glasnika
koji trčao je za spas vojne maraton
i sve to samo zato da bi sakrili motive
koji gone ih na prevlast i u zaton
neke ljubavne romanse, da se usprotive
svojoj vlastitoj nemoći pred ženama?
U toj gužvi, gdje mačevi pravdu kroje,
muževi se samo sklanjaju u smjenama
jer se spolne prevlasti jedino boje.
Da li ikada si zaista za mene pitao
ili samo izmišljaš tajnu ljubomoru
jer i kada si se ratištima skitao,
znao si da mir je ženski, ravan pomoru
za čitavu jednu patrijarhalnu civilizaciju.
Kako bi se snašao među istima
kad bi meni priznao da imam zdravu raciju,
kad bi dirnuo me rukama čistima?
Žena neće nikada zavladati,
neće dozvoliti svom dragom
jer bez rata mogao bi stradati
pa ga pušta boriti se s vragom.
24.06.2014. 21:00
Nema komentara:
Objavi komentar