Svećenikom obično držimo čovjeka koji je nekakve vrsti mistik koji se povlači iz svijeta. Često smo skloni misliti da svećenici nisu neophodni svim ljudima nego više sami sebi i svojem malom okružju vjernih sljedbenika i mistika.
Nekada su davno svećenici bili i glavni mudraci u narodu, odnosno vođe i vračevi pa i liječnici svojega plemena i šire.
Svećenik vrši službu mudraca i proroka, službu liječenja i posvećivanja te službu vođe naroda i kralja. Kad svećenika ne bi bilo u svijetu, i dalje bi postojali mudri filozofi i znanstvenici, liječnici i poučitelji te državnici i kraljevi, odnosno predsjednici. Neki mistik nije neophodan, on može svoje mistične radnje i život voditi negdje gdje neće ometati normalan život ljudi, negdje u svome domu ili u nekoj građevini koju zovemo hramom, crkvom ili čak negdje u divljini i pustinji. U svakom slučaju, daleko od ekumene.
Kada svećenici ne bi bili blizu svijeta, mnoštvo vjernika, ljudi željnih Boga, transcendentnih odnosa i duhovne hrane, bili bi praznovjerni pa bi pogađali sudbinu, magijali bi i vračali, gledali u karte da vide budućnost, klanjali bi se svojim strahovima, svojem emotivnom životu i mnogim stvarima koje su sami načinili. Kad ne bi bilo svećenika, mnogi bi ljudi dosegli stanje transcendencije naopako, gubeći se u raznim ništavilima i sveštavilima. Ne bi se sigurno međusobno ljubili i poštovali ljudi.
Svećenik je onaj čovjek koji uvijek dolazi prvi i odlazi posljednji, kad se rađamo ili umiremo, kad idemo u školu i u društvo i kada odlazimo u ratove, kada razmišljamo i pripremamo se za neki ozbiljan posao ili za vjenčanje te naročito onda kada smo prazni, nesretni ili u svađama i prepirkama. Svećenik nije sudac, svećenik je taj koji tumači i poučava čovjeka kako će živjeti, a da se ne mora prepirati s drugima.
Svećenik je dobar filozof jer zna jednostavno i svakome protumačiti Božje znanje na korist i razumijevanje čovjeka. Svećenik je psiholog koji tumači čovjeku zašto je pogriješio i kako će grešku popraviti, ali također tumači čovjeku i da je dostojanstven te da nije često onda kriv kada čovjek doživljava optužbe i osjećaj krivnje. Svećenik poznaje i istinsku pravednost pa daje ljudima pravdu kakvu ne mogu ljudi sami uspostaviti. Svećenik je dobar ekonomist jer mora od nečega živjeti, a živi siromašno, praktično i ipak sretno i zadovoljno. Često ima razne sposobnosti koje mu pomažu u olakšavanju života.
Svećenik ne pogađa budućnost nego poučava ljude da znanje o budućnosti nije bitno nego vjera u budućnost jer budućnost nitko ne zna, a tko postane toga svjestan, postaje sretan i stvaralac.
Svećenik je duša čovječanstva. Ne može se reći da bi morao jednoga dana nestati, a da ljudi ipak ostanu na životu i bez svećenika.
Svećenik živi za svijet, za druge. On je duša koja ne brine za sebe, ali moli za druge svećenike kao što moli i za vladare i narode. Mistik koji se povlači zauvijek u osamu ne može biti istinski svećenik nego nosi korist samo sebi, a na taj način zapravo šteti sebi jer niti jedan čovjek ne može biti transcendentan bez drugih ljudi.
Svećenik zbog takvoga načina života čini svijet razumnim i boljim, čini sebe i ljude dobrima, čini od običnih ljudi svete ljude.
Najveći svećenik je Bog. 06.05.2014. 14:31
Nema komentara:
Objavi komentar