Ručnik jedan prozor mi zasjenjuje,
istočno me sunce danas neće dotaći;
noć se ova za budući dan zamjenjuje
kazaljke se neće nikakve pomaći.
Tiho pada plamičak na vosak,
tiho netko stari saksofon svira,
mjesec lebdi kao mironosac,
dok se meni Bog moj promovira,
pripovijeda pjesmu zaostalih povrataka,
pjeva psalme prastarog izabranika,
a na meni diše svaka pora laka,
ja sam pjesama Mu najmilija slika.
Nitko drugi ne može me razmaziti
lepršavo i s puno mojih pristanaka
kojima sam uspjela se slavno poraziti
i postala najmanja od svih izdanaka
dok moj Bog se šeće ljetnim perivojem
za blagoga povjetarca od romanse
kakva može samo mjeriti se zbrojem
ljubavi i pažnje, slatke transe
zbog koje ne gubim razum, naprotiv:
još sam bolja u razlučivanju,
još je jasnije mi tko je ovdje protiv
i tko je Glavni u odlučivanju.
08.06.2014. 02:45
Nema komentara:
Objavi komentar