Jednom ću te lijepo pogledati,
naći ću te pokraj rajskih vrata
kad se budem htjela dati
zvijeri što mi visi oko vrata
pa me nagurava sa svih strana
ne bi li pronašla uzak prolaz
prema nebu kojemu sam odana.
Misli ona da ću dati prokaz.
Jednom ću te sresti nestrpljiva
točno tamo gdje smo se razišli,
pokraj tvrđa teška, nestruljiva
gdje smo jednom zajedno obišli
oko iste one zvjeri pozorne i jalne.
Oko nas će šuštati sva mora,
ja ću proći pokraj straže obalne
da donesem tebi miris bora.
Već su one nemani zakasnile,
već odavno ja sam samo tvoja,
još od kad su meni se pojasnile
neviđene nade duginih boja;
već su našle prijetvornoga načina
da pokušaju sve ono ugušiti
što su gušile u sebi, luda čina.
Nikada se tvrđe neće urušiti,
znam da je potpuno neosvojivo.
Ipak ću se dati zvijeri
jer me zove nebo neodoljivo
da polegnem joj u vjeri
i otkrijem svoga skuta,
da se predam kao tijelo Spasitelja
jer ja nemam druga puta.
Boga imam ja za pratitelja
19.06.2014. 21:36
Nema komentara:
Objavi komentar