Osvajanje cvijeta

Zašto nisam davno prije pobjegla,

sada me strasvena pomisao kopka,

zašto nisam po mahovini polegla

nego sam postala ptičica krotka.

Zar nije ljepše stvarati svoje staze,

zar nije to onaj moj pravi poziv,

pitam se dok mi Duh pali obraze

koji je uvijek pripravan i neopoziv

najljepši potajni znak i blagi primjer

za sva moja dobro naciljana lutanja

da budem što jesam kao lijepi pridjev

tamo gdje se živi samo od plutanja,

gdje sunčani traci uzdižu isparavanja,

zemaljska kao što je i ta polegla trava,

gdje se razvija igra kapi i zavaravanja

svega što klikće da ja nisam prava

i gdje nema loše borbe za opstanak.

Ne, ja ne znam za takvo preživljavanje,

meni je život svaki uranak,

meni je ovo tlo samo razlog za oživljavanje,

a ne nikako teren na kojem bih zastala.

Zašto sam na stroga pretraživanja pristala

kad sam tako često na nebesima zaspala

i na leđima sam jedrila laka maestrala

pa me nikada i nisu zaista prepoznali.

Ah, valjda je i to bilo neophodno proći.

Iza mene su mnogi naoružani zaostali

dok ja mudro filozofiram o ponoći

i pitam se kako cvijeće bira si mjesto

na kojemu će se naći da bi procvalo.

Da, ja obrćem vrijednosti vrlo često,

u ovom svijetu nikada se nije prodalo

zrnje zlata ili možda srce vječno

jer se nije nikada znalo tajnu cvata,

nikada se nije putovalo poprečno

jer nije nikada niti bilo blata.

Ovdje su prometnice uvijek ravne,

podobne za svako kretanje i let.

Ja imam i nosim stope pripravne

za dan kada ću osvojiti cvijet.

24.06.2014. 10:10