Kad umiru note

Lipanjsko je vrijeme nepovoljno

za klasje nedozrelo i za rastanke,

prinosa je sunca nedovoljno;

lipanj ne donosi dobre sanke.

Samo mi je stalo opisivati,

svakom drugom dosadne,

one crte što se mojim zvati

hoće kao smiješno kolosalne.

Nije uvijek dobro biti pjevač,

ne može se uvijek stiha dati

jer je duša čudan prolijevač,

naročito kada voli sanjati.

Hvala Ti, Bože, za stihove one

koji su se meni jako dopali,

kojima si pogodio kako zvone

težnje moje i moj zanos pali.

To tek onda vidim bolje

kada neki stih ne uspije,

kad je pusto moje polje

kada nadahnuće usnije.

Nisam grešna koliko sam stroga,

to se, srećom, ne primjećuje

jer sam često prazna roga

pa mi stih se moj osvećuje.

Da li pjevač mora propatiti,

nisam dostigla niti spoznati

jer ne može se popratiti

što sve netko mora doznati

o ljepotama i tajnama neke note

i zašto nastaju onako točne

kad ih znanstvenici budno krote

ili kad su note rime kočne.

Sigurno je da je meni draže

bilo kako život ispjevati

nego reći svima koji traže

kako patnju opjevati.

15.06.2014.  03:44