Put riječi

Prava riječ dolazi iznenada

i nesavladivo tada prodire

kroz čeone dok još mir vlada,

a svaka se volja potire

i ne može se ničime pokrenuti

jer riječ duhom proputuje.

Samo može lagano uvenuti

dok se mozak propuhuje.

Riječ je tako vrijedna i sitna,

ne možeš ju uopće primijetiti.

Ne vjeruješ da je toliko bitna,

čak joj voliš i priprijetiti.

I dok joj ti ne dješ prolaza,

ona ti ostaje u srednjem uhu,

kopka te unatoč tvoga prokaza,

ponavljaš je tiho u duhu.

I već si pred nekom dvojbom,

misliš da te opsjeda praznina

pa zboriš pakošću zdvojnom

i gubiš se u moru tražbina

sve dok ne spoznaš posvojenje

i držiš da je ta riječ tvoja misao.

To je svagdašnje utjelovljenje

Jednoga Boga koji je tebi sišao,

ali događa ti se daljnji otpor

pa sebi pripisuješ božanstvo.

Stoga postaješ prost i opor,

um tvoj gubi ti prostranstvo,

ne priznaješ sveto nadahnuće.

Ipak, uporna je ona opsesija

jer je ona zapravo porinuće

ljubavi, a ne nikako represija

koja se zapravo od tebe razvija.

Ljubavi riječ je, naravno, postojana.

Dogodi se da ti se duša razbija

dok jednom ne klekne udostojana.

31.05.2014. 10:08