nedjelja, 8. lipnja 2014.

Ruina

Ako jednom moje srce ugušeno
samo začuje onaj cvrkut dežurni
koji označava kamenje urušeno,
nemoj stvarat pokret žurni,

već je kasno tebi tada
upitati zašto mene ovdje nema.
Ovi vrabci, moja nada,
sigurno su postali mi glavna tema.

 Ako jednom  na toj ruini ostariš,
vjeruj da su oni živa enciklopedija
koju često silom opožariš,
ali koja jača je od svakog medija.

To su glasi ptica iz nebesa,
nitko ne zna koliko su dugovječni.
Svatko stalno ih pretresa,
ali oni nikad nisu tugovječni,

to je dokaz mojih tvrdnji.
Kamenje će jednom proći,
sve će biti predmet sprdnji,
ali ja ću k njima doći

jer mi oni pokazuju put;
oni znaju sve što se događa,
osjećaju svaki šut;
njima uvijek hrana se porađa

jer tu uvijek ima predatora
kojima otpadaju mrve
i kojima nikad nema zatora.
Te su ptice uvijek prve

i uvijek će ovdje biti.
Ako nađeš jednom kamenje moje,
ti ga nemoj zatvoriti
nego slušaj zvukove i gledaj boje,

oni pomažu ti da preživiš sve,
a mogu te odvesti još i dalje.
Oni poznaju sve tvoje anđele
preko kojih pozdrave ti šaljem.
07.06.2014.  10:52








Nema komentara:

Objavi komentar