Blato

Jedna šibica u požaru,

jedno strašno ogorčenje,

posijano starom žaru

što već dolazi u zrenje,

to je politika naraštaja

koji gradi sebi kule,

a ne pozna zaraštaja

svoje osobne nule.

Država se izobličila,

a filozofi spavaju

jer se zabava je upriličila

gdje se pare daju

i stvaraju autokrate.

Nije čudo da je magla

zahvatila emirate

i da se je zemlja sagla

od svemirske dinamičnosti.

Ne vide specijalizanti

od silne namičnosti

kako pučje plamti,

gotovo je da nastrada

i da pere svoje ruke.

Od kada tu nered vlada

i pogura loše nauke,

željna ja sam dalekoga bijega.

Međuljudski odnosi

i poznavanje vlastitoga ega

ne postoje na rosi

koja umiva me jutrima

kao što je ovo predduhovsko

koje teško mene otima

pa mi nudi znanje školsko,

svestrano i temeljito;

preko krune trnove

ide ovo znanje skrito

i do zemlje sasvim nove.

Ne može se biti gospodar

ako služiti se ne zna.

Sluga ne poznaje nemar

i duša je oprezna,

a nikada ne stiže do svog trona.

Uvijek ima puno blata,

puno prevaranata i poltrona

koji vode nas do rata.

Smiješan onaj uvijek koji vlada,

sretan pjesnik ako nije neutralan

i svak onaj koji traži sklada

dok je život ovaj banalan

prava kušnja svakom stvoru.

Evo Duha da se bolje razumijemo

koji stiže jadnom zlotvoru,

svima nama koji govoriti umijemo

i još nismo slika pračovjeka.

Slika nam je glavna ikona

koja uzima si duga vijeka

dok ja igram se satirikona

jer ne smijem pjevati u blatu

dok carevi putuju na zvijezde

i dok vise mi o vratu

da od mene stvore mriježđe

na kojem bi parazitirati.

Takve igre neće gledati.

Ne smijem ja ruke prati

nego stihove poredati.

Moj je vrabac jučer doletio

pravo meni u moj stan,

meni samoj stanište posvetio,

paničan i radostan

pa sam dužna ljudski razgovarati.

Nije da ja ne bih u građanstvo

i da ne bih zlato stvarati,

ali blatno moje je prostranstvo.

07.06.2014. 08:31