Kada je Bog oslobodio narod iz ropstva pod vodstvom vjernoga Mojsija, narod je krenuo u slobodu i našao se u groznoj pustinji i velikoj gladi. Nitko se nije više sjećao kako je bilo mukotrpno služiti i raditi naporno nego su se sjećali obilja hrane. Svaki marxist bi zaključio po tome da čovjek nije za slobodu rođen nego da je na razini zvijerke koja treba samo dobar ulov da se nasiti i zabavu kako ne bi počeo razmišljati o lošim stvarima i kako bi imao dojam da nešto stvara. Tako je postojala podjela na čovjeka koji ima dva osnovna poriva po kojima živi, a to su porivi za samoodržanjem i održanjem vrste i na čovjeka koji je rođeni vođa i upravitelj naroda. Za toga vođu nije bilo neophodno da produžava vrstu nego da ima posebnu misiju u povijesti čovječanstva po kojoj će postati i ostati zauvijek slavan i poznat. To je zapravo prikriveni poriv za Bogom.
Narod, kojega je vodio Mojsije, žalio se Mojsiju što ih je poslušao i izveo iz zarobljeništva. Narod nije bio naučio živjeti u slobodi i razmišljati svojom glavom pa nikako nisu uspijevali pokušati stvarati nego je ljudima bilo spontano optuživati svojega lidera, a to je znak da narod nije još postao slobodan samim time što se je fizički oslobodio tlake.
Mojsije je dobio deset osnovnih zapovijedi od Boga kako bi naučio narod što je to sloboda i stvaralaštvo. Prve tri zapovijedi su se odnosile na Boga. Marxisti bi rekli da je narodu Mojsije izigravao neke bogove i da je dobar lider naroda zapravo zaista na neki način nalik samome božanstvu u očima naroda.
Koje su to tri zapovijedi, to svi znamo: slavi Gospodina i nemaj drugih bogova, a nemoj Ga ni zvati za svaku sitnicu. To bi možda u marxističkom prijevodu moglo značiti da treba ljubiti vođu, a ne ljubiti se međusobno. Međusobno se ljudi mogu snalaziti kako god znaju ili umiju, ako se žele razmnožavati, neka se razmnožavaju, to nije posao nekog lidera. Produženje vrste više nije tako nužno nego je nužno živjeti u određenom trenutku što kvalitetnije, a narod tu kvalitetu vidi u uživanju jer uživanje bi bilo ono što i zvijerke navodi na razmnožavanje i produživanje i opstanak vrste.
Narod je ipak uspio sazrijeti malo i napredovati pa se ispunilo vrijeme kada je imao doći puno moćniji Lider od svih lidera koji će dati tom lijenome naraštaju tvrdih šija pravu konačnu slobodu. Među ljude je došao Isus Krist, veliki Osloboditelj i Spasitelj čovječanstva. On je, između ostaloga, protumačio nekolicini kako treba ljubiti svojega bližnjega i onda kada nema nekog lidera, kako treba u ljubavi pronaći materijal za stvaralaštvo i kako narodu u cjelini lider nije uopće potreban. Bog je onaj Lider kojega treba ljubiti uvijek i koji neće nikada otići i napustiti svoj narod. U tu svrhu je Isus uskrsnuo i ukazivao se svojim ljudima kojima je detaljno pojasnio kako je On sama Ljubav, Stvaralaštvo i Vječni Kruh za narod.
Marxistima to ne ide u prilog pa se drže još uvijek onih događaja u vrijeme Mojsija kada nisu znali što je to i kako je to: biti slobodan. 05.05.2014. 05:02
Nema komentara:
Objavi komentar