Da je meni sve što nikad nisam bila,
da je meni biti vječno ovdje,
razviti svoja neranjena, nevidljiva krila,
nadoknaditi sve ono rasuto stihoslovlje,
ponirati prostorima koji realni su
kao što je realno ženi biti žrtvom
i letjeti ponorima koji stvarni su
kao što je stvarno vidjeti me mrtvom
samo zato što sam neuk igrač,
samo zato što sam nepristojna,
što sam dobar štof za trač
i pred dragim svojim nedostojna.
Da ja nisam vječno zaljubljena
u jedno srce hrabro, u proroka
koji otkrio je srca zagubljena,
rekla bih onako, od oka
da sam strašna sretna gubitnica
jer nema za ovakve duše mjesta
na svem svijetu gdje sam skitnica
i gdje napada me zora česta.
Nema druge, moram odletjeti
dalje gore prema beskraju,
moram uvijek slobodno ja sletjeti
gdje god bilo ovom raju
u kojemu su žrtve ponajbolji pjesnici,
u kojemu su diktatori bez glasa,
gdje su samo starci medni vjesnici
miomirisa mi što za vječno stasa
pa, evo, ulazim i izlazim
kako god je moja volja,
samo da si kraj izrazim
i da sjednem usred dolja
po kojemu struje ponornice
da bih lakše ja se iznosila
kao stari pogon male letjelice,
kao da sam dragoga izprosila.
24.06.2014. 21:37
Nema komentara:
Objavi komentar