Vjetrometina

Noćas ostajem pod vedrim nebom

promatrati sjeverozapadno crnilo;

noćas ću samo jednim zagrebom

označiti jedno neznatno krnjilo

koje samo lagana je hrpa vode.

Što je to u mojoj povijesti?

Možda mi se zrele misli rode

iz nekog boljeg dijela podsvijesti.

Vjetar.Vjetar taj što sve prenosi,

to je dašak ili je velika oluja

koja nutrinu moju grubo kosi

pa me obrće i vrti daha moga struja.

Zamolit ću vjetar neka pravilno diše

jer je isto što i životni Božji dah.

Neka slobodno prođe ovo malo kiše

i neka ne donosi prepirku i krah.

Ova je noć zaista postala tamna,

a samo je slutnja budućih saznanja.

Pod njom teče rijeka sasvim ravna,

ja sam potrebita tajnih predznanja.

Čini mi se da ipak vrijeme izdiše,

kao da su ipak potrebne promjene

jer svi narodi konačno porodiše

trudove, uvjete za velike mjene.

Noćas krupne kapi teže kao olovo,

kao neisplakane ponornice duboke.

Noć je ova kao jedno krilo orlovo

koje nadvija se nad mlade poskoke.

Ne čudi me što je vjetar jako iscrpljen

u ovom svemiru i u mojoj jezgri.

Povijesni je trenutak već izdubljen,

noćas je duša moja na tezgi.

24.05.2014. 00:40