Znatiželja

Prošle noći bila sam u tvome dvoru,

krasnu ružu ja sam ostavila

na kamenju što nosi nedirnutu koru

od vremena i bajnih vila

s kojima sam bila u dosluhu

na kratko, samo radi dojma.

One pjevale su tvojem uhu,

o čemu, ja nemam pojma.

Vile sve će nestati, otići,

a taj cvijet ti neće uvenuti.

Sve ću prepreke obići,

samo neću srce ostaviti

jer u njemu ljubav već se dala

one zemlje gdje je ruža nikla

koja jutrima je uvijek cvala

i na klimu je navikla

koja se ne mijenja stoljetima.

Takvu ružu ne stižu ni vile,

ni penjači po goletima

jer dubine su je iznjedrile.

Ma koliko tražio, nećeš naći

ono mjesto gdje je postala

jer je ruža jedna ravna smaći

onaj kamen gdje je je ostala

ako samo ju dodirneš.

Nije izmišljotina, nije magična

kada u nju kradom virneš,

ali ima svojstva tragična

koja suprotna su tvojoj želji.

Ako možeš, ostavi je, samo prođi.

Odoliš li znatiželji,

samo tiho k meni dođi.

25.06.2014.  16:13