Zalazim u područja ona opasna
kad se vjera s magijom prepliće,
kada prepada me neman rasna;
u raspadljivosti ona glumi, sviće
kao da sam ja od jučer porođena
i za strasti ne znam osjetilne,
malo osjećajna, slutnjom zavođena,
bez one jake prizme objektivne
pa ću odmah na te mračne sile pasti
koje, znam, izviru iz moje dubine
i nemaju od čega drugoga porasti
nego samo kada duša grijehom sine.
Nećeš moći ništa, silo bojažljiva,
strašljivice moje božanstvene čežnje
jer sam, eto, svjesna i zajažljiva
Djevičanskim zagovorom moje težnje
koja sasvim nikad nije uobličena,
ali višestruko osigurana iskustvom
dok si ti samo teorija izobličena
i hraniš se površnim kuštvom.
Nisam tvoja, prevari se ti odavno
jer si slijepa za moju zadrtost
kojom ljubim Ime istinito, slavno
koje dade plodnu smrtnost,
a tome ti nisi hrabra na kraj stati.
Ne može se bez smrti biti,
bez nečega što se samo tebi klati,
smrti ćeš u sebi uvijek kriti.
Teoremi su te okolni podjarmili
pa ne vidiš Krista raspetoga.
Nemaš pojma kako narod cvili
snagom jarma Jakovoga.
Takvu snagu nemaš, takvu milost
koju nosim ja u kamenitoj kosti.
Sablažnjiva je za te ova nevinost,
prekrivena vjerskom zadrtosti.
01.06.2014. 23:50
Nema komentara:
Objavi komentar