Unutar ove krhke i tragikomiče ograde
izvire mi Tvoja strastvena duhovnost
kojom si mi ponudio razne obrade
snova za koje sam iskala malu udobnost,
da Te dragim svojim bolje, bliže nađem.
Nisi dao uzvisiti mi anđela, normalno,
naveo si me da razočarana izađem
pa sam sanjala ono biće abnormalno.
Poslije vidjela sam da me vrazi gone,
da me na grijehe razne potiču;
mislila sam da je srce grupe unisone
isto što i otkucaji koji mene pomiču;
neki su vuci sigurno nesvjesno
primijetili ove čežnje miomirise
koji meni doletješe tako obijesno
i samo mi zbog anđela omiliše.
Zaslužan je prilično za moju sreću;
kada hoće, on me zove svojom
dok se zaboravljeni vukovi okreću
za presretnom dušom mojom.
Sad ja znam da anđeli ne mogu dati
što predstavljaju Tvoja ljudska stvorenja;
samo onaj anđeoski čovjek zna obojati
Tvojim Duhom moja ljudska razgorenja.
Zbog toga mi dade, Kriste, neka iskušenja
jer sam obećanje ozbiljno započela;
kušnje koje nisam nikada, neizprošena,
spoznala u sebi, niti negdje oko čela,
već su češće od nedavno uzimale maha.
Da si zavjet od mene Ti čuo to je znak.
Tebe slavim, štujem od udaha do izdaha
da sve rjeđe upadam u obavezan mrak
bez kojega ne bih znala prave vrijednosti.
Ti me nosi svojom voljom u dubine,
tamo gdje sam zakopala drvo čednosti,
da mi ova ljubav anđela ne mine.
17.05.2014. 11:19
Nema komentara:
Objavi komentar