Prilazi mi majka bezlična
s tijelom na rukama;
prilazi mi slika slična:
narod na mukama.
Pozdravljam te, mrtvo tijelo
koje meni uzdiže se
i uzimam krv za jelo.
Oko mene gmiže sve
ispred toga viđenja.
I ja se pogibam.
Duh mi veli do viđenja
dok ja sebe ribam
i ne dajem si odmora
u promatranju.
Nema boljeg zbora
silnome lamatanju
izražajima i izrazima
koje čujem iz daleka,
a niti srazima
koje čini živa rijeka.
Zdravo, Tijelo Isusovo,
uskrslo i podignuto.
Zdravo, Tijelo, nebu novo.
Zdravo, pučje, porinuto
preko svake granice.
Ne dam sebe, čujem Galilejce
do zadnje svoje stanice.
Bijela krila zovu mene: Nazirejice.
04.06.2014. 22:33
Nema komentara:
Objavi komentar