Tresetište

Osamsto i četrnaest dana,

približavam se obljetnici.

Tisuću i tristo pjesama,

a samo neke su sretnici

jer su zaista živi svjedoci;

vidrićevskih četrdeset

o kojima pripovijedaju oci

da su strah i treset

za silna pokoljenja.

Ne sjećam se Vidrića,

samo produbljenja.

Možda imao je ptića

iz nebesa kraljevskih,

možda imao je trešnju,

punu snaga vjerskih

i ljubav veliku, utješnu.

Možda imao je crijepove

da na njima krik porodi

i sigurno neke prijepore

da u njima srž pogodi.

Jedno izgleda mi točno,

da je bilo puno rada,

i da plamtio je dugoročno

pa da rajske note sklada.

Imao je ljubavnicu,

sigurno je kao amen,

koja molila je trodnevnicu

kao pjesme moje kamen.

A ja, ah, da, spuštam kotu

kako bih se prizemljila,

sastavila kratku barem notu

ispod nepropusnog tila

koji odmakla sam samo zeru.

Uzmi malo vina ove drhtavice,

prošnje imaš dobru mjeru;

ispij gutljaj naše obljetnice.

01.06.2014. 22:56