Gorak okus granulaste crne kave
prekida me u svakidašnjem ritmu.
A kada je moj ritam imao crte prave,
kada vjetar nije zavitlao sitnu žitmu
pa je uzvisio u vrtloge spiralne
da se sama od sebe posadi u crnicu.
Često imam žita, granule virtualne,
a još češće spadam na jednu zrnicu.
Srcolika granulasta otopina mirno leži
u ogromnoj šalici za kavomane
dok mi budućnost u krvotok bježi
gdje zamišljam da su trombne rane.
Preslobodna sam u ponekim rječnicima,
kome danas vrijede ljepote jezikoslovlja?
Ja sam samo jedna među grešnicima
pa ne mogu odoljeti od ta stihoslovlja.
Već sam s kave stigla do izmišljanja,
a samo želim reći da opet pribjegavam
poetičnim izražajima prakse razmišljanja
zbog i radi kojih nikada ne prespavam
greške i grijehe, ostavljam ih u stihu.
Stihovi su granulasta tvorevina,
otopljena u vodi živoj ili u triptihu
od kojega je sastavljena moja porevina,
to su moje pore u nadahnuću
koje želim uklopiti u svagdašnjicu
kao kad princeza gura stopala u obuću
dok ne načine od toga uspješnicu.
Gorak okus granulaste crne kave
podsjeća me da pridodam malo slada.
Moje pore još su začepljene od poplave
jakih sastojaka kad mi nadahnuće vlada.
22.05.2014. 12:40
Nema komentara:
Objavi komentar