Žarnjaci

Možda ću ti reći kako se osjećam

ako budem znala načiniti razmak

u duši koju na buđenje podsjećam.

Kao da me opekao sitan žarnjak,

ja samo mislim da sam budna.

Spas od buđenja tražim u podsvijesti

koja meni nije ni malo čudna

i samo je treba dobro protresti.

Buđenje u prepričavanju nalazim,

kisika još uvijek nemam dovoljno.

Među organizme odlučno zalazim

čije mi peckanje možda je povoljno,

među njima postoje razdoblja mira

kad žarnjaci odlaze u svoja mora,

vraćaju se natrag do svoga uvira.

Iz mora svojih snova izlazim opora,

otvaram sve prozore svom širinom,

molitvu na brzinu i jedva prozborim

i gle: ovo je novi dan, vlada pličinom,

a ja mislim da se spremam i govorim.

Možda ćeš doći do nekog zaključka

kao što je taj da su mi buđenja teška,

a možda ćeš doći do moga stručka

u kojemu nosim tragove smiješka.

Ne, ne smiješim se ja nego ovaj dan,

dan od propuha i dan uzašašća

koji je već postao tako raspjevan

zbog žarnjaka i mnoga čašća

kojime polažem dobiveno odriješenje

za podsvijesne peckave signale.

Budim se očigledno, stiže otrežnjenje

i biljke su laticamama zasipale

moju naprasno uzašlu dušu svjesnu.

Sada je vrijeme potražiti razloge

zbog kojih sam imala vezu tijesnu

s peckanjem, vrijeme je za nove uloge.

29.05.2014. 06:03