Poplave su odlazak u pustinju,
među vrage i raznu zvjerad
koja dođu ti u kuhinju.
Ne znaju gmazovi što je mjera.
Još je dobro kada možeš hoditi
preko njinih repova i leđa
i kad možeš po dvorištu broditi
dok te kupa gadna voda smeđa.
Poplave su strašna borba
protiv tajne, podmukle stihije
kojoj neznana je stvarna tvorba;
ona nema lice ničije.
Kako je podmuklo došla,
tako nestaje iznenada,
a kad vidiš da je prošla,
već ti cijela kuća propada.
Ako ostaneš i preživiš nekako
poslije njezina haračenja,
ogoljen se snalaziš svakojako
i otkrivaš nova značenja
života i propalog imanja;
sve iznova pokušavaš,
prisjećaš se nekih znanja
dok na vlagi spavaš.
Poslije ostaju ti tragovi
starih peći, generatora
koje su uništili vragovi
pa se sjećaš općeg zatora
da bi znao za ubuduće
taktiku predostrožnosti
i izgradnju vječne kuće
u velikoj pobožnosti
jer Onaj jedini te zna
koji ti je pustinju dopustio
da ti svoga znanja da
zašto ti je gmazove pustio.
18.05.2014. 06:00
Nema komentara:
Objavi komentar