Ptičje srce

Zašto radošću zboriš i cvrkućeš,

kakve predivne misli moje nosiš?

Zašto repom svojim ti zvrkućeš

i zašto remetiš tugu mi i kosiš?

Kakav ti učini radostan dan

kao da nije bilo uzrujavanja,

kao da bio je jako plodan;

sada sam vrijedna uznemiravanja.

Uznemiravaj me češće, ptico mala,

pogledaj treperenje mreže moga pauka:
za vedro društvo bih sada sve dala,

za detalje nevažne nosim svježa nauka.

Svima ću objaviti i nitko neće znati,

slobodno igraj, čini što hoćeš;

dovedi te ptiće koje ću svojima nazvati

da nastave ovaj naš trajan proces

komunikacije radi zajedničarenja

i dijeljenja grupne radosti,

radi uništavanja svaka razočarenja

i radi rasta tvoje mladosti.

O, kako je dobrodošlo to živkanje,

kako je sladak tvojih ptića glas.

Kako sam sigurna u vrapčje zivkanje,

opjevati tebe pravi je spas.

Kako ste maleni u svojoj ljepoti

i kako bih morala biti malena ja.

Pusti me, Bože, u ovoj divoti,

u ovakvome času bih rado umrla.

09.06.2014. 19:42