Tuga

Spašavaš me svojim poslanjem,

dovoljno je Tebi se pokloniti

i samo jednim malenim spoznanjem

u mom umu sreća će zazvoniti.

Vodiš me sasvim nenametljivo,

srce teče kao da je našlo primamljive

utjehe i nade pa je razmetljivo

u bježanju od tuge zamamljive.

Nisam još svjesna da umirem

i ne znam zašto tuga mene tješi.

Detalje neke kao mrve ubirem

i moja se tuga slatko riješi.

Odjednom od mene se sakrivaš

jer ja prestajem osluškivati.

Da li Ti to meni tako zakivaš

vjernost koju moraš iščekivati?

Sve moje Tvoj je nebeski dar,

ja Te hvalim svojom tugom

jer mi ona postaje Tvoj par,

daje se utjehom nekom drugom,

bez te tuge ne bih Te zazivala.

Ne bih spoznala Ti veličinu

i tko zna gdje bih se sakrivala

dok Ti daješ da mi jadi minu.

Možda to i nije tuga prava,

možda ja Te dovoljno još ne poznam.

Možda Tebi dopada se oprava

kojom skladam da Te bolje spoznam.

Svakako Te ovdje opipljivo ima,

u svakom slučaju, kako god se zvalo,

ovo sve je zahvalnosti moje plima,

Ti si meni sve što se meni dalo

da bih uopće mogla izreći Ti svu težinu

srca koje mene sad u grlu guši,

ali ipak samo osjeća Tvoju svu milinu.

Evo, noć je tiha, sjedi mi na duši.

08.06.2014. 22:27