Dlanovi

Večer je sparna,za jednu ljubavnu

koja morala bi biti osvježavajuća.

Pamtim pjesmu neku pradavnu,

zaista je slatko otrežnjavajuća.

Govoriš mi da ti križ svoj pustim

na dlanove, napola sklopljene,

da me mogneš poljubiti ustim

usred suze žarke, a potopljene,

a ja ne znam što učiniti i kako.

Samo bol mi prodire kroz plamen.

To je prvi puta da te vidim tako.

Crni križ je sad za narod znamen,

crnina je samo radi praktičnosti

jer mi nema radosti odijevanja.

Oprosti mi na slaboj taktičnosti,

ništa nemam osim tiha pjevanja.

Tebi je žao zbog tvoje nemoći,

ali ne boj se, bit će još večeri.

Dlanovi su tvoji moje moći,

priskrbljuju mi  rajske dveri.

Iz grudi mi ne ide niti jauk,

niti krika nemam.

Veliki su katastrofe nauk.

Ruke ti opremam

nadom što je od tvoje mi veća

da ću izdržati pokraj tebe sve.

Uzmi ju na svoja laka pleća

pa uputi Bogu našem molitve.

22.05.2014. 22:04