Cvijet

Pred Tobom, Janje pomirbeno,

ne mogu se ničime opravdati.

Samo srce sobom pomireno

može nadi mojoj prava dati.

Samo ustrajnošću uskrsavanja

vjera moja mene vodi

u smjeru našega ukrštavanja

i da Tebi stih porodi.

Ti u mene imaš pouzdanja

pa ja sebi moram vjerovati

da u sebi pronašla sam zdanja

s kojega ću ljubav nasljedovati.

Opravdava me samo okus

koji sijem u vječnosti.

Ne postoji drugi pokus,

nema druge poprečnosti.

Kad se tako predam,

Ti već meni odgovaraš.

Kada misli si poredam,

Ti u meni stvaraš.

Ja sam sjeme zasijano,

Ti si kao cvijet procvao.

Ja sam klasje zavijano

kojemu si sunca dao.

Uzalud je bez toga jedinstva

sastaviti neki red.

Usred svojega uminstva

od Tebe dobivam slijed.

Tu sam zato da Te slavim,

da Te s ruke blagujem.

Kako god se postavim,

Tebi se ulagujem,

a Ti onda činiš savršenstvo,

jednak točno meni.

Ravnaš svoje si svećenstvo

prema mojoj mjeni.

11.06.2014. 21:32