I dok pišem pokraj svijećice treperave,
sve se ruši, sunce, kiša i vrabci raspjevani.
Odmakla sam iz blizine od zvijeri zvjerave,
oko mene lete gmazovi rastjerani.
Kriste moj, zar o zvjerinjacima da pišem
dok Ti dižeš svoje uskrsnulo tijelo
kojem ja sam službenica, samo da popišem
svaki svoj grijeh i svako loše djelo.
Plodove sam mnoge u zemlji ja pronašla,
Ti si tamo, Ti si vjeran od neba spasitelj.
Morala sam ići, vraga sam promašila
za malo. Ti si jedini mi duše moje krasitelj.
Kada Te sjajni bijeli oblaci progutaju,
ja ću naći zrno zraka i uzeti od kisika
s ledine moje puste koju odguravaju
s mojih leđa, nude ploda mi šljivika.
Ali ne, to nije moj prečasni križ,
to nisam ja, a nisam ni netko drugi.
U Tebi sam sve i sama sebi prestiž,
jedino pod Tobom klanjam se prugi,
zelenoj od lišća i plavoj kao more,
žutoj kao sunce i crvenkastoj.
O tebi mi ovi gmazi ne govore
u mojoj okamini stamenkastoj.
Sad, kad ideš, mene posvuda ima
i ja čekam darove sve obećane.
Već zadobila sam da je dobra klima
i biljke su sve moje povećane.
Kriste moj, tako dugo ja sam krila
svoje tajne potrebe i težnje.
Ti si moje sve, čak i dobra vila,
anđeo čuvar, moje čežnje.
Tebi želim reći da Te ljubim
i da sam poslušala sve Tvoje.
Iskrenosti ipak ja ne gubim
pa odlazim pod zvijezde moje.
28.05.2014. 21:28
Nema komentara:
Objavi komentar