Sveta kohezija

Sveta kohezija

Ništa ne ide mi po starim pravilima,

na loše sam od boljega stigla

kao izgubljeni poniznik

kojega sam tražila tvojim krilima,

a sada ne znam kamo sam pristigla

kao da sam zatečeni uznik.

Samo znam da to mi je blokada

poslije koje tiho pada mokar snijeg,

godine su ovdje kišne.

Poezija mi vrlo brzo propada,

makar ima molitve mi biljeg

i pojmove vrlo prisne.

Sada javljaš se, i opet vedro,

pjevaš dok ja sanjam zrelost neku

do koje nikada neću doći.

Niti vjerna sam, niti moje bedro

toplo je; nije dobro ni za meku

bludnicima, kraljevima noći.

Tugaljiva je večer, nije posna;

dosadna je kao mentalni bolesnik.

Prazna je, usred punih molekula kisika.

Traži malo odmora radosna

od nerada. Umotani sam pjesnik

u postelji iz koje nema mi vidika.

Nema veze, malo grijeha ću pronaći,

grijeha sitosti i lijenosti uma;

sigurno se zlo u meni krije.

Pokušat ću opet u muteže zaći

jer je zlato ispod blatna huma,

jer ga nisam našla maloprije.

Lijepo, smiješ se opet, krasno.

Izmamljuješ mi onaj vedar osmijeh,

pripovijedam kraj uspomena.

Samo zbog njih molim kasno

ono što se moli kad je grijeh

ili kada već sam jako snena.

Da si mi neka opsesija,

ne bih blokade nikada imala.

Ali ne, ti si moga duha plam.

To je sigurna kohezija

jer sam sveti značaj pridala

svemu što o dušama znam.

2810 2114